Samostalnost se razvija kroz svakodnevne prilike da dete nešto izabere, pokuša i uradi uz onoliko podrške koliko mu je potrebno. Kada mu pružimo vreme i poverenje, pomažemo mu da upozna svoje mogućnosti i stekne sigurnost u sebe.
Dajte detetu priliku da pokuša
Obuvanje, pranje ruku, odlaganje igračaka ili hranjenje kašikom mogu biti mali koraci ka samostalnosti. Birajte zadatke u skladu sa uzrastom i onim što dete trenutno može.
Ponudite jednostavan izbor
„Želiš li plavu ili zelenu majicu?“ ili „Hoćeš li prvo da skloniš kocke ili slikovnice?“ Dve jasne mogućnosti daju detetu priliku da odlučuje bez previše zahteva.
Podelite zadatak na manje korake
Umesto „Obuci se“, recite: „Prvo pronađi otvor za glavu.“ Pokažite naredni korak i pomozite tamo gde zapne, ostavljajući detetu da uradi deo koji može.
Ostavite dovoljno vremena
Detetu je potrebno više vremena da savlada novu veštinu. Kada je moguće, započnite spremanje ranije kako bi moglo da pokušava bez požurivanja.
Primetite trud i napredak
„Danas si samostalno obuo/la jednu cipelu!“ ili „Pokušao/la si ponovo i uspeo/la da zakopčaš dugme.“ Konkretne reči pomažu detetu da prepozna sopstveni napredak.
Pokažite da je i traženje pomoći važno
Samostalnost podrazumeva i prepoznavanje trenutka kada nam je potrebna podrška. Recite: „Probaj, a ja sam tu ako ti zatrebam.“ Umor, promene i nove situacije mogu privremeno povećati potrebu za pomoći i blizinom.
U „Slončetu“ svakodnevno stvaramo prilike da deca učestvuju, biraju i preuzimaju male obaveze. Uz strpljenje i podršku, svako dete pravi svoje korake ka samostalnosti.